O Plitvičkim jezerima

 

 

 

Područje Plitvičkih jezera proglašeno je nacionalnim parkom 8. travnja 1949. godine, a ubraja se u najljepše prirodne znamenitosti Europe. Nacionalni park prostire se na području od 29842 hektara, od čega na šume otpada 22308, vode 217, a na travnjake sa seoskim prostorima 6957 hektara. Naziv Plitvice prvi put u literaturu unosi 1777. Dominik Vukasović, župnik iz Otočca.

Proglašenje područja Nacionalnog parka Plitvička jezera svjetskim dobrom i upisivanje na UNESCO-vu Listu svjetske baštine 26. listopada 1979., obvezuje nas na očuvanje i zadržavanje postojećeg stanja prirode.

Sabor Narodne Republike Hrvatske je 8. travnja 1949. Zakonom o proglašenju Plitvičkih Jezera nacionalnim parkom na V. redovnom zasjedanju proglasio područje Plitvičkih jezera nacionalnim parkom Narodne Republike Hrvatske i to kao predjel naročite prirodne ljepote. Istim zakonom je određeno da: "Područje nacionalnog parka obuhvaća one dijelove kotara Korenica, Otočac, Slunj i Ogulin oko Plitvičkih jezera, koji u šumsko - uzgonom, lovnom i turističkom pogledu sačinjavaju jednu cjelinu."

 

Plitvička su jezera podijeljena na Gornja i Donja jezera. Gornja su od Prošćanskog jezera do Kozjaka u blago položenim proširenjima dolomitne podloge, dok su Donja u vapnenačkom kanjonu, koji se dalje ispod Sastavaka nastavlja kao kanjonski tok rijeke Korane - duge do svog ušća 134 km

 

Gornja jezera

PlitviceBrojni izvori napajaju Crnu i Bijelu Rijeku, glavne pritoke rijeke Matice, koja se ulijeva u prvo plitvičko jezero - Prošćansko. Ono je ime dobilo prema "prošću" (kolcima) ili prema legendi o "prošnji" Crnoj kraljici za vodom. Nalazi se na nadmorskoj visini od 636 m, dužine je 2100 m, dok mu širina varira od 180 do 400m. Dubina jezera je 37 m.

Ciganovac jezero, Ciginovac ili Cigino jezero - vodu dobiva prokopanim kanalom iz Prošćanskog jezera. Ime je dobilo prema legendi o "ciganu" koji se u njemu utopio loveći ribu. Nalazi se na nadmorskoj visini od 620 m, a najveća dubina na sredini jezera iznosi 11 m.

Okrugljak jezero, Okrugljaj ili Kruginovac - ime je dobilo po okruglom obliku. Nadmorska je visina jezera 613 m, površina 0,04 km2, dok je najveća dubina jezera 15 m. U jezero se uljeva 7 m visok slap vode iz jezera Ciganovac.

Slijedi nekoliko Burgeta i manjih jezera omeđenih slapovima.

Batinovac jezero, ili Bakinovac - ime je dobilo po nekoj baki koja se u njemu utopila ili seljaku. Nalazi se na nadmorskoj visini od 610 m. Najveća dubina jezera je 5 m, a površina 0,01 km2. Dio njegove vode se preljeva u manja jezera na sjeveru, dok dio slapom otječe u Galovac.

Veliko jezero ili Jovinovac veliki - nalazi se na nadmorskoj visini od 607 m, dubina mu je 8 m, a veličina 0,02 km2.

Galovac jezero - ime je dobilo ili po kapetanu Galu ili po harambaši Galoviću. Nadmorska visina jezera je 582 m, a najveća dubina 24 m. Površina jezera je 0,12 km2 i po veličini je treće plitvičko jezero. Vodu dobiva slapovima ispod sedrenih barijera gore opisanih manjih jezera, a najviši slap s vodom iz jezera Batinovac visok je 28 m.

Istočna strana jezera, dužine oko 200 m, značajna je po brojnim slapovima, "Prštavcima", koji se iz ovog jezera spuštaju niz više od dvadeset metara visoku sedrenu barijeru.

Milino jezero - prema legendi je dobilo ime po Mili Miriću iz Mirić Štropine koji se utopio u ovom jezeru. Nalazi se na nadmorskoj visini od 564 m, dubina mu je 1 m, a površina samo 0,001 km2. Vodu dobiva nizom niskih slapova iz jezeraGalovac.

Gradinsko jezero ili Jezerce - ime je dobilo prema staroj gradini koja se nekada uzdizala na uzvišenju između jezera Kozjak i ovog jezera. Nalazi se na nadmorskoj visini od 553 m, dubina mu je do 10 m, a površina 0,8 km2.

Burgeti ili Bukovi - nekoliko manjih jezeraca u nizu međusobno odvojenih sedrenim preprekama obraslim niskim raslinjem. Ime su dobili zbog uzburkanog vodenog toka u manjim udubljenjima koji u vrtlozima bukte ili "vriju". Zauzimaju ukupnu površinu od 0,001 km2, nalaze se na nadmorskoj visini od 534 m, uz dubinu od 2 m. Ova jezerca su zanimljiva i zbog pokušaja iskorištavanja toka vode za proizvodnju električne energije, čemu svjedoči ostatak kamenog zdanja.

Kozjak jezero ili Kozje jezero - ime je dobilo prema legendi koja kaže da se u jezeru utopile koze kad su po nedovoljno čvrstom ledu prelazile s obale na otočić. Nalazi se na nadmorskoj visini od 534 m, najveća dubina mu je čak 46 m, a površina 0,83 km2. Dužina jezera je 2350 m, dok mu širina varira od 135 m do čak 670 m. Vodu dobiva iz slapova Burgeta, potoka Rječica, povremenih tokova Matiješevac potoka i Jasenovac potoka, te iz vodotoka u Vodenoj drazi. Nasuprot Gradine u omanjoj uvali na istočnoj strani jezera zabilježena je pojava poniranja vode označena na starim kartama. Ovo najveće plitvičko jezero proteže se u smjeru sjeverozapad - jugoistok, uže je u svom južnom dijelu, a šire u sjevernom što je uvjetovano različitom geološkom građom kamene podloge na istočnoj i zapadnoj strani. Specifičnost je ovog jezera Štefanijin otok dužine 275 m, širine 60 m i najveće visine 9,5 m iznad razine vode. Otok je ime dobio po kraljevni Štefaniji, koja je 1888. godine posjetila Plitvička jezera. Kozjak je centralno jezero u nacionalnom parku, jer tu je središte turističkih usluga.

 

Donja jezera

Plitvice

Jezero Milanovac ili Milanovo - ime je, legenda kaže, dobilo prema pastiru Mili, koji se u njemu utopio ili prema tamošnjem mlinaru Mili Perišiću. Dužinom od 470 m i širinom od 50 do 90 m, te površinom od 0,03 km2, najveće je od svih Donjih jezera. Nalazi se na nadmorskoj visini od 523 m, a najveća dubina mu je 18 m. Istočni dio slapišta ovog jezera što pada u slijedeće jezero nazvano je slapovi Milke Trnine kao znak zahvalnosti znamenitoj opernoj pjevačici zbog financijske pomoći tadašnjem "Društvu za uređivanje i poljepšavanje Plitvičkih jezera".

Gavanovac jezero ili Gavanovo - prema kazivanju ime je dobilo po Gavanovom blagu koje je u njemu nestalo. Nalazi se 514 m nad morem, dužine je 100 m, a širine 65 m, te površine 0,01 km2, dok mu je dubina 10 m. Postoje, nikad dokazane, pretpostavke da s dna ovog jezera voda otječe u nepoznatom smjeru. Dio sedrenih kaskada na njemu što se uz pješačku stazu ruše u nižu vodenu nakupinu, nazvane su Velike Kaskade.

Kaluđerovac jezero, Kaluđerovo - ime je dobilo po kaluđeru pustinjaku, koji je davno živio u polupećini uz vodu ili u Gornjoj pećini na rubu kanjona. Nalazi se 505 m iznad mora, dužine je 225 m, širine od 70 m do 100 m, te površine od 0,02 km2. Dubina mu je do 13 m.

Jezero Novakovića brod - prema pričama označuje prijelaz Novakovića. Posljednje je Plitvičko jezero na nadmorskoj visini od 503 m. Široko je 90 m, dugo 50 m, ima površinu od 0,003 km2. Najveća dubina mu je 3 m, a od Kaluđerovca ga dijeli 2 m visoka sedrena barijera.

Na završetku Novakovića broda veći je broj slapišta različite širine koji se ruše preko vertikale visoke 25 m u prošireno udubljenje, tzv. Sastavke. Na tom mjesu se sastaju jezerske vode s vodom potoka Plitvica i tu se formira početak toka krške rijeke Korane.

 

Sedra ili Travertin

Geološke značajke Nacionalnog parka
Područje Nacionalnog parka Plitvička jezera dio je Dinarskog krškog područja te pripada jednoj od najdojmljivijih krških cjelina u Svijetu, sa specifičnim geološkim, geomorfološkim i hidrološkim osobinama. Na području Parka prevladavaju mezozojski vapnenci s ulošcima dolomita, ali i sami dolomiti. Odnos slabije propusnih ili vododrživih dolomita prema okršenim i vodopropusnim jurskim naslagama vapnenačkog sastava uvjetovao je današnji izgled čitavog prostora. Specifične hidrogeološke osobine stijena omogućile su zadržavanje vode na dolomitnim stijenama trijaske starosti, ali i kanjonsko urezivanje u vapnenačke naslage kredne starosti. Ujezerivanje vode omogućile su sedrene barijere.
Sedrene barijere
Vode Plitvičkih jezera prezasićene su otopljenim kalcijevim karbonatom u obliku kalcijevog bikarbonata. Iz ovako mineralizirane vode na brzacima i osobito na sedrenim barijerama dolazi, zbog rasprskavanja vode, do izlučivanja kalcijevog karbonata (kalcita) u obliku sitnih kristala koji se zatim talože. Osnovna kemijska formula za taloženje sedre izgleda ovako:

Ca (HCO3)2+rasprskavanje vode → CO2+H2O+CaCO3↓ (sedra)
za ovaj specifičan i složen proces stvaranja sedre su modrozelene alge (Cyanobacteria), alge kremenjašice (Diatomeae), razne bakterije, Protozoa (jednostanični organizmi) i višestanični organizmi mikroskopske veličine. Ti organizmi predstavljaju životnu zajednicu koja se razvija na kamenju, biljkama (mahovinama) i predmetima uronjenim u vodu. Mikrokristali kalcita lijepe se na mukopolisaharidnu tvar koju izlučuju alge i bakterije. Ovako zalijepljeni kristalići predstavljaju mjesta kristalizacije oko kojih će se nastaviti taložiti kalcijev karbonat iz vode, tvoreći dobro nam poznate sedrene barijere. Najčešća mahovina, koja prekriva strme i okomite sedrene barijere, a sudjeluje u stvaranju sedre je Cratoneuron comutatum. Ona brzo “okamenjuje”, a izgled mahovine ostaje dobro očuvan u sedri. Na mirnijim mjestima, vodena mahovina, Bryum pseudotriquetrum stvara sedru “brijumskog tip”. Proces stvaranja sedre seže u daleku geološku prošlost, ali samo u uvjetima tople i vlažne klime, slične današnjoj. Starost aktivnih sedrenih barijera procjenjuje se između 6.000 i 7.000 godina, što odgovara njihovom nastanku nakon zadnjeg ledenog doba. Rast i razvoj sedrenih barijera ugrožen je ukoliko dođe do poremećaja fizičko-kemijskih i bioloških čimbenika koji sudjeluju u procesu osedravanja.
 

Flora i fauna

Više od tri četvrtine površine parka, oko 14000 ha, obraslo je šumom i to bukvom, jelom, smrekom i običnim borom, a ostalo su travnjaci i livade uz prostorno razasute zaseoke. Zbog visinskog raspona, od oko 400 do 1200 m., to je područje stanište čak jedanaest šumskih zajednica. U parku rastu i mnogobrojne rijetke i zaštićene biljne vrste kao što su kamenika, tisa, planinski božur.

Na lokalitetu Čorkova uvala, u sjeverozapadnom dijelu parka, očuvana je prašuma bukovo-jelovih šuma s kapitalnim primjercima drveća, koja je 1965. godine proglašena specijalnim rezervatom šumske vegetacije. U njoj, na površini od 50 ha, prevladavaju jela (Abies alba) 50%, bukva (Fagus sylvatica) 40%, te smreka (Picea abies). Neka stablja dosižu visinu od čak 54 m i debljinu od 160 cm.

Kao malo gdje u svijetu na području Nacionalnog parka Plitvička jezera danas žive sve vrste životinja koje su ovdje autohtone. Među raznolikom faunom, najzanimljiviji su stalni stanovnici medvjed, vuk i vidra. Smeđi medvjed svakako je najatraktivnija životinjska vrsta u Nacionalnom parku Plitvička jezera, pa se tako nalazi na na simbolima parka. Pored njih tu žive i divlje svinje, tvorovi, vjeverice, zečevi, lisice...

Na tom području registrirano je 126 vrsta ptica, od kojih se oko 70 ovdje stalno gnijezdi. U jezerima ima dosta potočne jezerske pastrve, uz zanimljivost da su istraživanja pokazala određene razlike između pastrva iz gornjih i onih iz donjih jezera.

 

Copyright © 2019 Plitvice Travel
art